Copyright : Jasminko Ibrakovic

Zašto napisati znanstveni ili stručni članak?

Na ovo jednostavno pitanje i nije lako odgovoriti. Što ustvari znači “znanstveni” članak ili rad a što “stručni”? Znanstveno i stručno nije lako razlikovati iako, razlike postoje. U literaturi se može naći i pojam “znanstvenostručno” što otvara nova pitanja.

Isti izvor nam kaže da “Stručni rad obrađuje određene probleme koji se javljaju u određenoj profesiji. On daje stručne naputke i prijedloge kako se taj problem može riješiti (tehnika, tehnologija, metodika)”.

U web izdanju Glasnika Društva knjižničara Slavonije i Baranje stoji da je “Stručni članak takvo djelo u kojemu se iznose korisne informacije i spoznaje do kojih se u pravilu, došlo razvojnim istraživanjem, a ne fundamentalnim i primijenjenim istraživanjima. Takav članak ne sadrži originalne rezultate istraživanja nego se u njemu iznose već poznate spoznaje. Svrha rezultata istraživanja prikazanih u stručnom članku odnosi se na primjenu u teoriji i praksi te širenju već poznatih spoznaja, stavova, teorija. U njima se, zapravo ponavljaju poznati rezultati istraživanja koji su korisni u širenju znanstvenih spoznaja i prilagođavanju rezultata znanstvenih istraživanja potrebama znanstvene teorije i prakse.” [2]

Nedoumice oko znanstvenostučnih radova prestaju kada ih nabrojimo a to su udžbenici, enciklopedije, leksikoni, praktikumi, rječnici, zbornici radova, bibliografije, priručnici, časopisi i slično.[3]

Važnost i korisnost rada ili članka ne određuje njegova znanstvenost, odnosno stručnost. Razlika između znanstvenog i stručnog leži u izvornosti rezultata istraživanja, raspravi i zaključcima dobivenim provjerenim znanstvenim metodama. Stručni rad može biti važniji za širenje znanja neke profesije te društveno ili gospodarski korisniji u primjeni, ali time nije i novi doprinos povećanju znanstvenih spoznaja.[1] Svakodnevno koristimo znanstvene spoznaje i primjenjujemo ih u svojem radu, ponekad u cijelosti a ponekad samo neke elemente koji su dostatni za željeni rezultat. Možda je to dovoljan razlog da nešto, što dobro radimo, javno opišemo, pokažemo i podijelimo sa drugima, ali nisu to svi razlozi. Dobar članak je i pomoć autoru u osobnoj i profesionalnoj afirmaciji a ujedno je i promocija ustanove ili poslodavca.

Svaki članak, bio on znanstveni ili stručni je osobni način pristupa autora sadržaju i stilu pisanja ali istodobno mora biti podređen čitatelju.

Prije nogo što počnete pisati pronađite odgovore na slijedeća pitanja: Tko će čitati? Jesu li čitatelji iz iste ili srodne profesije? Što člankom želite reći ili postići?[4]

Možda će u ovom trenutku mnogi odustati izgovarajući se na nedostatak vremena, strpljenja ili motivacije. Dobar izgovor je i nedostatna vještina pisanja. Ili ćemo se izgovoriti na recenzije, koje su “stroge” i sitničave.[4]

Istina je da vremena nemamo, da nam motivacija i ne može biti velika uz svakodnevne profesionalne obaveze i poteškoće ali zar prikaz Vašeg dobro riješenog postupka u snimaoni ili neke nove vještine ne bi pomogao i ostalima sa sličnim problemima. Sada možete reći da ne znate pisati članke ali nastavite čitati ovaj tekst i možda Vas podsjetimo kako pisati i nije teško.

Iako, u osnovi članke pripremamo po naputku časopisa u kojem želimo nešto objaviti, svi članci u biomedicini imaju slične elemente. Osnovnu strukturu članka čine Naslov, Autori, Sažetak, Uvod, Razrada, Zaključak i Literatura. Člankom prikazujemo svoja nova saznanja, postupke ili vještine čitateljima na jednoznačni i što jednostavniji način. Pišemo ga sažeto do mjere u kojoj još uvijek točno iznosimo ono što smo željeli reći.

Naslov je najmanji skup riječi kojim točno opisujemo sadržaj članka, ne govori o odgovoru koji člankom dajemo nego o području koje obrađujemo. Naslovom skrećemo pozornost čitatelja.

Autori se navode ispod naslova i na prvom mjestu mora biti navedeno ime glavnog autora članka, a imena ostalih autora moraju slijediti abecednim redom. Uobičajeno je navesti i gdje autori rade.

Sažetak ne smije biti dulji od 150 do 200 riječi ali ograničenja ovise o pravilima časopisa. Sažetak, uz naslov, može utjecati na čitateljevu odluku da pročita ili odustane od čitanja Vašeg članka, te stoga mora biti osobito pažljivo sročen (naznaka problema, strukture članka, očekivanog zaključka). Dobar sažetak mora činiti cjelinu koja stoji sama za sebe i koja je čitatelju razumljiva bez uvida u cijeli rad.

Uvod je dio članka u kojem naznačujemo problem i/ili postupak koji obrađujemo, uvodi nas u postupke koji su poduzeti i naznačujemo zaključak. Započeti treba s pregledom saznanja o široj problematici, a potom prijeći na specifičan problem. Na taj način dajemo dobar teoretski okvir članka i postupno pripremamo čitatelja za problematiku koja slijedi.

Razrada je dio članka gdje prikazujemo svoj rad, postupak ili tezu.

Zaključak je mjesto gdje iznosimo rezultate, zaključke i stavove temeljene na rezultatima i činjenicama, kratko i jezgrovito.

Razvojem radiološke tehnologije, dostupnošću velikog broja informacija te rastućom potrebom za usvajanjem novih znanja i otvaranjem novih pitanja vrlo brzo ćemo doći do potrebe tumačenja, mjerenja i analize novih podataka što će nas uvesti u znanstveni svijet i potrebu objavljivanja novih spoznaja. Struktura “pravog” znanstvenog članka je malo šira i uz nabrojane elemente imamo još i Ključne riječi, Materijale i metode, Rezultate i Diskusiju. Objedinjeno to izgleda ovako: Naslov, Autori, Sažetak, Ključne riječi, Uvod, Materijali i metode, Rezultati, Diskusija, Zaključak i Literatura.

Kontakt

Hrvatsko društvo inženjera
medicinske radiologije

Mlinarska cesta 38
10000 Zagreb

+385 91 5007351

info@hdimr.hr

Novosti

Pretplatite se na našu mailing listu!

© Copyright HDIMR